„MAMA, TAJ ČIKA SE IGRA SA MNOM…” Ovo su najstrašnije stvari koje su izgovorila mala deca
Deca su izuzetno podložna spoljnim uticajima, a imajući u vidu da su im mobilni telefoni, Jutjub i društvene mreže stalno pod rukom, taj uticaj treba pomnožiti sa 1.000.
Da li zbog uticaja Interneta, ili jednostavno zbog radoznalosti (ko je rekao „šesto čulo”) deca vole da se bave jezivim pričama. Mališani su često korišćeni i u horor filmovima. Setite se samo Demijena („Predskazanje”), „Isterivača đavola”, „Kruga”… da se naježiš.
Vođeni tom izvesnom jezivošću dečice, na društvenoj mreži Reddit pokrenuta je rasprava sa jednim pitanjem: „Koja je najjezivija stvar koju je vaše dete reklo ili uradilo?” Probrali smo, uz pomoć sajta Bored panda, neke od nastrašnijih iskustava.
1. Moja ćerka Medison mi je, kada je imala 3 godine, pričala o „Kelumu”, čoveku u smeđim pantalonama i žutoj majici, koji se igra sa njom. Pretpostavila sam da je njen imaginarni prijatelj, to deca rade. Međutim, jednog dana, počela je da peva pesmu koju nikada nisam čula. Kada sam je pitala gde ju je čula, rekla je: „Kelum peva tu pesmu svojoj bebi.” Vremenom, Kelum je nestao. Prošlo je 5 godina, i ja sam opet čula tu pesmu i saznala da je izvodi Net King Kol. Dakle, pesma ipak postoji… Istražili smo malo i utvrdili da je u kući preko puta naše živeo čovek koji je imao farmu, koju je prodao 90-tih. Zvao se Kalum Bisli. Imao je petoro dece, a jedno je umrlo kada je imalo 3 godine i zvalo se Madelin.
2. Kada je moj rođaka imala 2 godine, njena majka je ponovo zatrudnela. Jednoga dana je zagrlila majčin stomak i rekla: „Mali bata bolestan.” Sutradan je imala pobačaj…
3. Stavio sam mog dvogodišnjaka na spavanje. Rekao je: „Zbogom, tata.” Rekao sam da ne kažemo „Zbogom”, nego „Laku noć”. On je uzvratio: „Da, ali ovoga puta je zbogom.” Proveravao sam cele noći da li je još tu,
4. Čula sam devojčicu koja kaže mami, misleći na svoju vaspitačicu iz vrtića: „Njene oči su lepe. Volela bih da ih nosim na lančiću, za sreću.”
5. Moja sestra je imala 3 godine kada smo išli u goste kod ujaka na večeru. Bila je nervozna i nije htela da se obuče, pa ju je otac pitao šta je muči. Odgovorila je da ne želi da ide jer se plaši čoveka u plafonu. Zvučalo je čudno, ali nismo mnogo razmišljali o tome. Nekoliko godina kasnije, pomagali smo ujaku da proda kuću, jer je saznao da se neko ubiju na tavanu 90-tih godina prošlog veka.
6. Ušao sam u sobu mog šestogodišnjeg sina da vidim šta radi. Ležao je na krevetu i nije izgledao dobro. Prestravljen, jurnuo sam prema njemu. Nije se mrdao. Nije disao. Nije se odazivao. Proresao sam ga, ali bio je mlitav. Počeo sam da plačem i spremao se da ga reanimiram. Dok sam mu nameštao glavu kako bih počeo da ga spsavam, otvorio je oči i počeo da se smeje. Ustuknuo sam, zapanjen. „Jesi li dobro?”, promucao sam. Rekao je: „Da, odlično sam. Samo sam hteo da vidim kako to izgleda kada bih bio mrtav.”