REŠENJE ZADATKA KOJI JE ZBUNIO RODITELJE „Moja drugarica je plakala. Jedan dečak ju je slikao i delio sliku…” (FOTO)
Dakle, zadatak koji je zbunio i roditelje đaka prvaka polako je počeo da dobija puno rešenje. Ako vas je mrzelo da ga sastavljate sami, donosimo rešenja za oba lavirinta:
Rešenje prvog lavirinta glasi:
„Instalirao sam igru. Nisam pitao roditelje. Na njoj je pisalo „Pegi 18”. Igrao sam je dugo. Te noći nisam mogao da spavam. Znam da sam pogrešio”.
Poruka ovog rešenja je, u stvari, da deca treba da paze koje video igre igraju na mobilnim telefonima, što je apsolutno tačno i ispravno. Međutim, problem je u oznaci „Pegi 18”, kojima mnogim roditeljima, a pogotovo deci nije jasna.
„Pegi 18” je oznaka za igre koje, prema definiciji, skraćenica za „Pan European Game Information”, i u pitanju je organizacija koja se bavi klasifikacijom video igara prema staronim grupama. Ovaj sistem se trenutno koristi u 39 država. „Pegi” ima čitav niz oznaka, pa tako „Pegi 3” znači da je video igra prikladna za sve starosne grupe. „Pegi 7” već znači da u igri postoje scene koje mogu izazvati strah kod dece, kao što su vrlo blagi oblici nasilja ili neku vulgarnost.
„Pegi 16” se koristi u onim igrama kada prikaz nasilja (ili seksualne aktivnosti) dostiže nivo koji izgleda isti kao i u stvarnom svetu. Upotreba psovki može biti ekstremnija. Konzumiranje duvana, alkohola ili ilegalnih droga takođe može biti prisutna.
Tu je i pomenuti „Pegi 18”. To je klasifikacija za odraslu publiku i primenjuje se kada nivo nasilja dolazi do nivoa gde ono postaje grubo nasilje, odnosno nasilje bez određenog motiva i nasilje protiv bespomoćnih likova. Konzumiranje ilegalnih drogi, dok su eksplicitne aktivnosti i psovke su takođe prisutne.
Dakle, dete je greškom, instaliralo igru koja nikako ne odgovara njegovom uzrastu, pogotovo ako imamo u vidu da se zadatak nalazi u udžbeniku za prvi razred. Poruka koju zadatak nosi je svakako važna, da deca nikako ne bi trebalo da igaju igre za odrasle, prepune ogromne količine nasilja. Jedini problem je u tome što je možda prerano da se njime bavi dete od 7 godina.
Idemo dalje, do drugog lavirinta. Rešenje za njega glasi:
„Moja drugarica je plakala. Jedan dečak ju je slikao i delio sliku sa ružnom porukom. Rekla sam učiteljici šta se dogodilo. Dečak joj se izvinio. Rekao je da više neće praviti iste greške. Učiteljica je razgovarala sa njegovim roditeljima.”
Svakako, ova poruka je još važnija i tiče se prava na privatnost i vređanja na Internetu. Rešenje zadatka je mnogo jasnije, pogotovo što bilo kako vrsta objavljivanja fotografija sa uvredljivim tekstom izaziva stres, pa čak predstavlja i kršenje zakona.
Svi roditelji bi o tome trebalo da razgovaraju sa svojom decom, ali, kao i u slučaju prvog zadatka, jako je teško objasniti deci u uzrastu od samo 7 godina sve što je tu napisano stvarno znači.
Možda je zadatak osmišljen pre za roditelje, nego za decu. U svakom slučaju, treba ih negde ubeležiti, posebno ovaj drugi, pa objasniti detetu šta znači vređanje na Internetu.
Šta vi mislite? Da li je zadatak pretežak za prvake, pa i roditelje? Recite nam u komentarima.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.