OPASNOST OD TROVANJA NA SRPSKIM PIJACAMA PRETI I DALJE Nestručni ljudi prodaju pečurke na tezgama – samo 104 osobe u zemlji sa zvanjem gljivara
Juče je u Nacionalni centar za kontrolu trovanja Vojnomedicinske akademije primljeno šest pacijenata sa trovanjem otrovnim gljivama, čak pet iz Šapca. Jedna žena starosti 57 godina je u kritičnom stanju, a četvoročlana porodica imala je iste simptome i probleme sa bubrezima i jetrom. Kasnije, šabačka policija je uhapsila stariju ženu, iz mesta Ćukovine, kod koje je na pijaci u ovom gradu više ljudi kupilo pečurke kojima se otrovalo 12 osoba, a oni najkritičniji su prebačeni za Beograd.
Kako se navodi u saopštenju VMA, pacijenti su nabavili gljive kod neovlašćenog prodavca, a konzumirali misleći da se radi o rudnjačama i lisičarkama. Takođe, pacijenti su napomenuli da su gljive bile polomljene i da ih je bilo najmanje tri vrste, što otežava prepoznavanje i stručnjacima koji su nadležni za to.
Jelena Milošević, sekretar Mikološko-gljivarskog saveza Srbije, objasnila je za Bizportal da jedine osobe koje mogu da prepoznaju otrovne gljive od jestivih jesu gljivari, i to sa legitimacijom. Pa tako je potvrdila da veoma mali broj ljudi ima sertifikat o položenom ispitu za zvanje – gljivar.
– Ispit je izuzetno težak i iscrpan, čak postoji i deo koji se zove „Očuvanje staništa“. Jer koliko je neophodno znati da li je neka gljiva otrovna ili ne, na koji način se bere, potrebno je i dodatno znanje o očuvanju staništa i životne sredine u kojoj se gljiva nalazi – rekla je Milošević.
Naša sagovornica objašnjava da se savez sastoji od 23 područna udruženja, čiji su članovi veliki stručnjaci, i samo oni imaju prava da izdaju sertifikat o položenom ispitu.
– Članovi udruženja stoje iza izdatih sertifikata i svake date legitimacije. Oni imaju, što se kaže, i zvanje i znanje – kaže Milošević.
Ona napominje da se u Srbiji postoje 104 osobe koje imaju položen ispit za gljivara, a samo 10 njih se i bavi time.
– Na jednoj beogradskoj pijaci radi žena koja će pokazati legitimaciju kupcu koju je dobila od saveza nakon položenog ispita. Sa tim znanjem ona može da raspozna koje su gljive jestive a koje ne, kada joj berači donesu – objašnjava Milošević.
10 dana ekspanzije otrovnih gljiva
Kiše koje su padale u septembru propraćene toplim vremenom, „krivci“ su za bujanje kako jestivih tako i na žalost, otrovnih gljiva. Kada se desi da neko pojede nejestivu gljivu, dobije razne simptome, nekada su blagi kao na primer mučnina, a neretko se pojave i teži simptomi, kao što su povraćanje, dijareja i halucinacije.
Savet Jelene Milošević je da ukoliko se desi da neko pojede otrovnu gljivu, najbolje bi bilo da povrati, ako može. Mada, kako napominje nekada su simtomi blagi i kratki, pa mogu da zavaraju. Jer kao što je bio slučaj sa pacijentima iz Šapca, prvo su sigurno imali mučnine koje su se javljale u talasima, pa je na kraju došlo do problema sa jetrom i bubrezima, a smrtnost je čak 80 odsto.
Kako Bizportal saznaje, nesrećni ljudi naleteli su na zelenu pupavku, koja je jedna od najotrovnijih ali i najraspostranjenijih gljiva u Evropi. A lek je nepoznat.
Edukacija prodavaca
Preporuka Jelene Milošević jeste da se lokalne samouprave obrate savezu kako bi se ovi incidenti smanjili.
– Neophodna je edukacija ljudi na pijacama koji prodaju gljive, ali i kontrola istih. Bilo bi dobro da inspekcija i gljivari počnu da sarađuju kako bi se zaštitili građani, pa tako provere svaku gljivu koju pronađu na pijaci – rekla je Milošević.
Otrovni šampinjoni
Možda i najčešća pečurka koji mnogi svakodnevno koriste u svojoj ishrani jesu šampinjoni. Ali postoje i oni otrovni, koji nisu beli. Pa tako gljive ove vrste koje ne smemo da jedemo su žućkaste boje i imaju miris novina.
Došli smo do saznanja, da svaka gljiva i nakon branja, mora da prođe i trijažu – prebiranje gljiva. Tada se obraća pažnja na najsitnije detalje, pa tako samo jedna tačka ili miris može da bude ključan u prepoznavanju otrovne gljive. Isto tako ako su one jestive gljive došle u kontakt sa mnogo otrovnih, trebalo bi sve baciti.
– Želim da apelujem na sve, koji imaju sertifikat o položenom ispitu za zvanje gljivar i one koje imaju znanje stečeno dugogodišnjim iskustvom, da se uključe u edukaciju ljudi oko sebe. Nekada je dovoljno da se pošalje slika i da otrovnu gljivu vidite nekoliko puta u prirodi i prepoznate da ona treba tamo i da ostane i služi svojoj svrsi – zaključila je Milošević.
Podsetimo, Bizportal je, bez namere da sluti na zlo, još prošle nedelje upozorovao da nepažnja i neznanje kad je jedenje gljiva u pitanju može da dovede do teškog trovanja ili smrti, i naveli smo najotrovnije vrste u Srbiji, pogledajte OVDE.