ZARADA PO HEKTARU – NEKOLIKO HILJADA EVRA Uzgoj lekovitog bilja je veoma isplativ – ali, postoji trik bez kojeg je nemoguće uspeti
Investiranje u uzgoj lekovitog bilja može biti veoma isplativo. Tako recimo, prema poslednjim dostupnim podacima, za uzgajanje belog sleza potrebna su ulaganja od oko 1.200 evra, a prihod može da dostigne sumu od 9.000 evra. Isto tako je dobar primer i uzgajanje nevena. Za ovu jednogodišnju lekovitu biljku potrebno je uložiti oko 800 evra, a zarada po hektaru može ići i do 5.000 evra.
Nakon ovih cifara ne čudi to što je sve više poljoprivrednika zainteresovano da se bavi uzgojem lekovitog bilja. Međutim, zarada može da motiviše, ali započeti posao u ovom agro sektoru nije ni malo lako. Potrebno je pored puno rada i dosta obrazovanja, ulaganja u znanje i edukaciju, kao i istraživanje mogućnosti plasmana, jer bez sigurnog kupca nema ni gore pomenute primamljive zarade.
Nebojša Stanojević, vlasnik kompanije Adonis, koja se bavi proizvodnjom i preradom lekovitog bilja i predsednik Udruženja Dr Jovan Tucakov iz Sokobanje, kaže u razgovoru za Bizportal da uzgajanje lekovitog bilja nije jednostavan posao, ali da se sav uloženi trud može dobro isplatiti ukoliko se poznaju mnoge finese ovog zahtevnog poslovnog poduhvata.
– Uzgoj lekovitog bilja nije prost posao. Tu je potrebno mnogo raditi na edukaciji i obrazovanju. Mi u okviru našeg udruženje pokušavamo da pomognemo početnicima tako što će kroz seriju predavanja dobiti sve potrebne informacije. Kroz praksu smo upoznavali proizvođače koj su mnogo lutali, čak po nekoliko godina, pre nego što su shvatili šta im je sve potrebno za započinjanje proizvodnje. Što se tiče zarade, tu mogu da kažem da je uzgoj lekovitog bilja jako isplativ. Ako ovu vrstu porizvodnje uporedimo sa nekim drugim ratarskim kulturama, prihod je po hekatru veći pet do deset puta. Na primer, ako neko ima hektar zemljišta i na njemu uzgaja lucerku, koja u sušenom obliku košta 15 do 20 dinara za kilogram, zamenom proizvodnje za koprivu može doći do proizvoda koji se na tržištu prodaje od 150 do 200 dinara za istu količinu. Konkretna zarada na kraju zavisi i od načina organizacije proizvodnje. Ukoliko je proizvodnja u okviru porodičnog gazdinstva, gde nema potrebe za radnom snagom, tada je zarada mnogo veća. Oni koji moraju da angažuju dodatnu radnu snagu, moraju da računaju sa tim da će zbog većih troškova manje da zarade – kaže Stanojević.
Bez sigurnog otkupljivača nema zarade
Ovaj prekaljeni poznavalac tržišta lekovitog bilja sa iskustvom od preko 30 godina dodaje da je ključna stvar kod uzgoja ovih biljaka to da se njihova proizvodnja ne odvija na velikim površinama, najviše od 80 ari do hektar, i to samo jedne vrste, kako bi se obezbedio što bolji kvalitet. Dodaje i da način uzgoja i berbe nije jedina stvar koju treba poznavati. Upućenost u dešavanja na tržištu je neophodna da bi se obezbedio plasman i zarada.
– Svaki proizvođač bez sigurnog kupca je u ovom poslu potpuno propao. Tržište lekovitog bilja varira i podložno je brzim promenama. Nekada je popularna jedna biljka, a onda posle dve, ili smo godinu dana, primat preuzme neka druga. Zato je savet svakome ko želi da se upusti u ovaj poduhvat da najpe sebi obezbedi plasman i pronađe sigurnog kupca. Postoje fabrike širom Srbije, recimo u Bačkoj Planci, Beogradu, Svrljigu koje se bave otkupom bilja. Proizvođači treba da ih kontaktiraju i vide da li ima prostora za siguran otkup njihovih proizvoda – govori nam Stanojević i dodaje da najveća zarada u lekovitom bilju ne leži u samoj prodaji sirovina, već u preradi.
– Oni koji započinju sa uzgojem treba odmah da razmišljaju o preradi jer u tom segmentu leži prava zarada koja se povećava 20 puta. Najbolja varijanta za početnike je da sami krenu da suše svoje biljke. Za to mogu da koriste prirodne uslove, što je najisplativije i najekonomičnije, a postoji mogućnost da pronađu majstora koji će im po narudžbini izraditi sušnicu. Takva varijanta je mnogo jeftinija varijanta jer se ručno rađenje sušnice kreću od 200 do 300 evra, a one od zvaničnih proizvođača koštaju i preko 10.000 evra – ističe Stanojević koji dodaje da nakon sušenja sledeći korak može biti izrada tinktura, etarskih ulja, ekstrakta od lekovitog bilja ali da je za taj posao potrebno mnogo skupe opreme, zvanični sertifikati, i puno rada na edukaciji.
Kada su u pitanju saveti za početnike, Stanojević napominje da oni koji se prvi put odlučuju za proizvodnju lekovitog bilja treba da krenu sa manjim površinama, i po mogućstvu sa biljkama na koje je moguće primeniti što više mehanizacije.
– Recimo beli oman je odlična biljka koja ne zahteva puno rada. Ona je kao krompir, isto tako se sadi, a pomoću traktora može da se vadi iz zemlje. Takve kulture su odlične za one koji započinju biznis – zaključuje Stanojević.
Koje biljke saditi
Količina nije jedino merilo za proizvodnju lekovitog bilja, potrebno je obezbediti i kvalitet, odnosno da te biljke koje su uzgojene na našim njivama sadrže i dovoljno dragocenih lekovitih sastojaka.
Tatjana Marković iz Instituta Dr Josif Pančić kaže da je za proizvođače najbolje da izaberu uzgoj biljke koja je najviše odgovara podneblju jer se tako dobija najveći mogući kvalitet.
– Kroz naš institut prošli su mnogoborjni porjekti koji su uključivali različite vrste biljaka sa različitih strana sveta. Ali, iako smo uspeli da obezbedimo odlične uslove za uzgoj, razvoj i prinos, lekovitost nije bila na zavidnom nivou. Jednostavno, svaka biljka ima svoje podneblje na kojem daje svoje najbolje karakteristike. Zato je preporuka poljoprivrednim proizvođačima da doboro izuče mesto gde se dovija uzgoj, šta tu najbolje uspeva u prirodi, pa da tek onda krenu sa sadnjom određene biljke. Važno je napomenuti da svaki prirodni faktor, kao što je vazduh, vetar, broj sunčanih dana može uticati na biljku, pa čak i nadmorska visina. Ako određenu lekovitu biljku, koja prirodno raste na većim nadmorskim visinama, premestite u podnožje i uzgojite, proizvođač može dobiti količinu, ali ne i dobar kvalitet, i lekovita svojstva biljke – kaže za naš portal doktorka Marković.