SRBIJA JE ZEMLJA DOBRE HRANE Treba je zaštititi po svaku cenu – geografsko poreklo je karta za čuvanje tradicije i dobru zaradu
Kulturno nasleđe, kao i identitet jedne nacije oslikava se u tradicionalnim domaćim proizvodima, posebno prehrambenim. Među njima su i oni jedinstveni, svojstveni samo Srbiji i treba ih zaštititi, tako što će dobiti sertifikat i etiketu sa geografskim poreklom. Prema poslednjim podacima koji stužu iz komšiluka, Hrvati ukupno imaju 41 proizvod koji je zaštićen sa oznakom geografskog porekla, dok je kod nas situacija nešto drugačija. U Srbiji su najpoznatiji zlatiborski sir, futoški kupus, ali postoje i ostali koji su zasluženo dobili sertifikat i etiketu sa imenom porekla, kojih, za sada ima 14, ali i mnogo više onih koji zadovoljavaju kriterijume i čekaju da dobiju sertifikat.
Šta treba uraditi da bi se vredni sertifikat dobio? Prema rečima Mirjane Milutinović, predsednice OriGinal Srbija saveza, da bi određeni proizvod mogao da bude označen imenom porekla, mora da postoji veza za lokalitetom i sa načinom proizvodnje. Sama tradicija je, takođe, nešto što jedan proizvod čini dovoljno dobrim kako bi se našao na listi zaštićenih. Takođe, svi proizvodi koji se nalaze na toj listi su regulisani jasnim propisima, i moraju da prođu niz provera.
Proizvod koji dobije etiketu sa imenom porekla prvobitno mora da ispunjava nekoliko normi koje kasnije podležu ozbiljnim kontrolama kvaliteta.
– Svaki proizvod mora da opisuje svoju specifičnost, uzećemo primer leskovačkog ajvara. Posebnost domaćeg leskovačkog ajvara je u načinu proizvodnje, ali i činjenici da se za njegovu pripremu koristi isključivo leskovačka paprika koje ima samo na tom lokalitetu. Tako je i sa ariljskom malinom, futoškim kupusom, kao i sa svim proizvodima na listi zaštićenih. Takođe, sve proizvodne faze moraju da se odvijaju na datom geografskom poreklu – kaže Mirjana Milutinović.
Ona naglašava da samo geografsko poreklo i etiketa potvrđuju kvalitet određenog proizvoda.
– Iza etikete geografskog porekla uvek stoji kvalitet. Iako su takvi proizvodi skuplji od sličnih, koji nisu na listi zaštićenih, interesovanje prema njima je veće. Kupci se oslanjaju na tradiciju i kvalitet, pa samim tim i na proizvode koji su sertifikovani – ističe Milutinović.
Predsednica OriGinal Srbija saveza kaže da postoji nekoliko nivoa detaljne kontrole proizvoda.
– Prvi korak za dobijanje etikete geografskog porekla jeste kontrola kod proizvođača, onda sledi interna kontrola udruženja proizvođača, ili kod licenciranih kontrolora. Posle interne kontrole, sertifikaciono telo koje ovlašćuje ministarstvo poljoprivrede uzima nekoliko uzoraka od različitih proizvođača. Ukoliko proizvod ispunjava kriterijume, odnosno prođe kontrolu, Ministarstvo poljoprivrede izdaje etiketu sa geografskim poreklom, i time se stiče pravo da se nađe na listi sertifikovanih, odnosno zaštićenih proizvoda – objašnjava je Milutinović.
Pored navedenih kontrola, važno je naglasiti da proizvođači koji se nađu na listi zaštićenih proizvoda nemaju prostora da se opuste, odnosno da ne održavaju jednaki kvalitet određenog proizvoda za koji su dobili sertifikovanu etiketu sa geografskim poreklom.
– Kako bi se sačuvao kontinuirani kvalitet proizvoda koji se nađe na listi zaštićenih, proizvođači su dužni da prođu kroz proces detaljne kontrole svake godine. Ta kontrola se obavlja tokom cele godine, i podrazumeva kontrolu svake faze prilikom proizvodnje, kao i same sirovine proizvoda – dodaje predsednica OriGinal Srbija saveza, Mirjana Milutinović.
Ona ističe da Srbija čeka usvajanje zakona o šemama kvaliteta za poljoprivredne i prehrambene proizvode. Taj zakon doneo bi proizvođačima mogućnost da konkurišu za dobijanje sertifikata na nivou Evrope, tačnije opciju da njihovi proizvodi budu upisani u registar zaštećenih oznaka geografskog porekla na području cele Evropske unije.
– To bi mnogo doprinelo domaćoj privredi, jer evropsko tržište nudi više mogućnosti. Građani u Evropi veruju oznakama Evropske unije kada je u pitanju hrana, a srpski proizvodi bi u tom slučaju mogli da budu plasirani mnogo bolje. Takvo tržište donosi veću konkurentnost i bolju cenu- zaključuje sagovornica.
Šta imamo da ponudimo?
Na spisku poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (osim vina i jakih alkoholnih pića) sa oznakom geografskog porekla koji su zaključno sa prošlom godinom sertifikovani su: ariljska malina, begečka šargarepa, zlatarski sir, oblačinka iz Oblačine, petrovska klobasa, sremski kulen, fruškogorski lipov med, futoški sveži i kiseli kupus, homoljski med, vrbički beli luk, vlasinski med, leskovački domaći ajvar, pirotski kačkavalj od kravljeg mleka.
Spisak za proizvodima koji su zadovoljavaju kriterijume za dobijanje etikete sa geografskim poreklom, ali čekaju na kontrolu i dobijanje sertifikata je duži i zaslužuje pažnju. Na njemu se nalaze apatinsko Jelen pivo, leskovačko roštilj meso, valjevski duvan čvarci, svrljiški kačkavalj, svrljiški belmuž, staroplaninski kačkavalj, kačarski med, sjenički ovčiji sir, sjenička jagnjetina, sjenički ovčiji sir, ečanski šaran, zlatarski sir, sjenički kravlji sir, lemeški kulen, vršačka šunka, đerdapski med, svrljiški kravlji sir, sjenička stelja, svanjički krompir, leskovačka sprža, deliblatski med, pirotska peglana kobasica i Rtanjski med.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.