IZVOZ BEZ CARINE Na spisku za Kinu je više od 10.000 srpskih proizvoda, da li mu treba dodati još jedan
Najavljivani sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom danas je zvanično i potpisan u Pekingu.
S tim da se jedna od ključnih tačaka odnosi se na uvoz i izvoz robe bez carine, ili znatno smanjenih carinskih stopa na razmenu proizvoda između Srbije i Kine, kao i na trgovinu bez ikakvih prepreka. To bi trebalo da znači da će se domaći izvoz udvostručiti, i utrostručiti u veoma kratkom roku, a samim tim rašće i domaća privreda.
Aleksandar Vučić, predsednik Srbije je u prisustvu predsednika Si Đinpinga, predsednika Kina, Srbiji otvorio velika vrata potpisavanjem ovom sporazuma koji obuhvata 10.412 srpskih prozvoda i 8.930 sa kineske strane.
To će značiti da Srbija više ne mora da razmišlja o carini koje su veoma visoke, na srpsku jabuku, šljivu, breskvu, sojino ulje. Takođe se ukida carina ni na smrznutu malinu, koja beleži rast od 350 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Kao i na domaće pivo, vodu, kiselu vodu, gotovo sve faramaceutske i industrijske proizvode.
Sporazum će, prema rečima predsednika, stupiti na snagu do kraja maja ili juna, a mi proveravamo kakva je situacija sa gljivama, a posebno sa srpskim tartufima, odnosno da li takvi proizvodi mogu da se nađu na nekom širem spisku za izvoz.
Ekspanzija tartufara poslednjih deset godina
Procene stručnjaka glase da se u Srbiji godišnje pronađe oko tri tone raznih vrsta tartufa, a potraga za njima procvetala je u poslednjih desetak godina, kada su ljudi shvatili da mogu da donesu dobar profit, uz nešto komplikovaniju proceduru pronalaženja.
Plodno srpsko tlo je tartufarima do sada omogućavalo veliku količinu belih i crnih tartufa, a prema rečima Jelene Milošević, sekretarke Mikološko-gljivarskog saveza Srbije, Srbija ima mnogo veći potencijal od trenutnog stanja na terenu.
– U Srbiji se sama prerada svodi na sušenje gljiva, i na poneku proizvodnju mariniranih šampinjona, ali to je sve. Potencijal je veliki, posebno u tartufima. Međutim, postoji veliki problem kada je sprski tartuf u pitanju, a to je „siva zona“. Ozbiljna količina tartufa se izveze „na crno“, ne postoji precizna računica, ali okvirno Srbija na godišnjem nivou izgubi 10 miliona evra u sivoj zoni – kaže sagovornica Bizportala.
Ona objašnjava da bi za početak gljivarstvo moralo da se izdvoji kao odvojena grana, i da bi gljive trebalo da pripadaju grupi mesa, a ne povrća, i dodaje:
– Moraju da postoje posebni uslovi za uzgoj gljiva, i to bi trebalo da se tretira kao uzgoj i prerada mesa, a ne povrća. Ceo proces sa gljivama više podseća na uzgoj pilića, nego bilo koje vrste porvrća.
Milošević se svrnula na dalji razvoj gljivarstva, ali i na ono što bi našoj privredi moglo da predstavlja konstatno dobar priliv novca u budućnosti.
– Država još uvek nije prepoznala kompletni potencijal gljiva generalno. Jedan od načina kako bi mogla da se poveća proizvodnja jeste da se okrenemo sadnji mikoroziranog drveća, koje će nakon pet do sedam godina u zavisnosti od klimatskih uslova, početi da daje tartufe. Sa tim i generalno kontrolisanom proizvodnjom, kao i kontrolisanim izvozom, količina dobijenih tartufa u Srbiji mogla bi da se poveća i do deset puta – govori sekretarka Mikološko-gljivarskog saveza Srbije.
U prilog dobroj zaradi ide i podatak da svaki proizvod od tartufa sadrži i veliki postotak druge gljive, kod nas uglavnom vrganja ili bukovače, u razmeri 80 na prema 20, dok manji udeo zauzima čist tartuf.
Kina kao dobro tržište za srpskih gljiva i tartufa?
S tim da je Kina hiljadama godina unazad lider u uzgoju i proizvodnji gljiva, kao i sirovina, teško je reći da naši domaći proizvodi mogu da pronađu svoje mesto na kineskom tržištu.
– Kina je neprikosnovena kada su gljive u pitanju, oni su mnogo ispred celog sveta kada je ta vrsta kulture i proizvodnje u pitanju. Oni su najveći proizvođači gljiva, a pored same sirovine, oni su bogati i i svim ostalim prerađevinama. Kini ne treba niko drugi na svetu što se tiče kvaliteta i količine gljiva, pa bi upravo zbog toga Srbiji mogla da se okrene Evropi ili SAD-u. Ta tržišta mogla bi da budu mnogo bolja opcija za izvoz gljiva, njihovih prerađevina, kao i tartufa – kaže Milošević za naš portal.
Mada, imajući u vidu da je Kina ogromnog tržište, i da zna da proceni kvalitet, Milošević kaže da bi srpski tartuf njaverovatnije mogao da pronađe put do njihovih potrošača.
Kinesko tržište zahteva visok kvalitet proizvoda
U jednom od ranijih razgovora za Bizportal, Milan Prostran je izneo važnu činjenicu o kojoj naši ljudi ne razmišljaju mnogo – Kinezi posluju ozbiljno, ali zahtevaju mnogo.
– Kinezi su poprilično izbirljivi i vrlo pažljiv narod. Kada prave odabir za robu koji žele da plasiraju na svoje tržište vrše ozbiljna ispitavanja i isprobavanja, pa shodno tome i sam kvalitet proizvoda za ulazak na njihovo tržište mora da bude visokog kvaliteta. Tako je i kad su investicije u pitanju, ulažu novac kada procene da je reč o kvalitetnom projektu – objasnio je Prostran.
Osim olakšane trgovine između dve zemlje, sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom doneće još veći broj stranih investitora u našu zemlju, i time bi investiciona mapa Srbije dobila jedan novi i unapređen izgled.
– Za Srbiju je veoma značajan novac koji stiže iz Kine. Oni su važni investicioni i strateški partneri koji ovde uveliko grade puteve, kao i svi koji rade ka jačanju domaće privrede. Potpisivanje o slobodnoj trgovini sigurno bi doneo dodatni broj kineskih ulagača, ali i njihovih građana, koji bi svakako trošili svoj novac u našoj državi – dodao je tada Prostran.
Za najnovije biznis vesti iz Srbije i sveta, pratite nas na našoj Instagram stranici.