PROĐE GODIŠNJICA RATA, NIŠTA NE SLUTI NA DOBRO Ili – kako je moguće ugasiti vatru, ako se na nju sipa benzin
Kada je počelo, svi su očekivali da će trajati vrlo kratko. Tako se, valjda, misli za svaki rat ikada. Ma, mesec, dva najviše, dok Putin ne pokaže NATO-u da se sa njim i Rusijom nije šaliti. A onda će se sve vratiti u normalu, živećemo a svetu bratstva, razumevanja i ljubavi.
Tako su mnogi mislili (ili se nadali), ali evo, ovog petka je zabeležen i taj istorijski datum – godinu dana od početka rata u Ukrajini. I možda nije najstrašnije to što on i dalje traje, nego što, kako to već biva u istoriji, može da bude samo još gore i teže.
I da se, daleko bilo, krene u još veći sukob, sa više zemalja učesnica. Nećemo sad prizivati zlo. Ipak, čovek je sklon konfliktu, a pogotovo kada svako tu vidi neku svoju korist i širenje uticaja.
Tuča, dakle, još traje, ali već je u planu i obnova. Šteta koja je do sada načinjena u Ukrajini meri se milijardama evra, i već je počela trka kompanija koje bi debelo da zarade na toj šteti. Katastrofa je najplodnije tlo za zaradu i zato ne čudi vest da su mnoge svetske kompanije već sada, iako se kraja rata ne nazire, spremne da se prijave za obnovu i izgradnju u Ukrajini. Emanuel Makron, predsednik Francuke, je organizovao konferenciju povodom toga, i sjatili su se sa svih strana.
Više od 700 francuskih kompanija je pohrlilo na Makronovu konferenciju. U borbu za ukrajinsko bolje sutra uključila se, recimo, i Finska, a na sastanak su došle finske kompanije koje imaju svašta da ponude: prečišćivače za vodu, transformatore za struju, montažne kuće i slično.
Dakle, mudra taktika svake pametne kompanije – ko se prvi prijavi na konkurs, prvi će, najverovatnije i dobiti posao. A to što je malo, blago rečeno, neuljudno razmišljati o zaradi dok ljudi sa obe strane i dalje ginu? Pa, novac nema emocije, a valja živeti i posle ove katastrofe.
Postoji samo jedan problem u nadi da će rat brzo biti gotov. Deluje kao da, u ovom trenutku, nikom nije stalo da se baš brzo završi. Recimo, Žozep Borelj, visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, je izjavio da se Ukrajini mora poslati što više municije. I to pod hitno!
– Municija se troši veoma brzo, brže nego što se proizodi – rekao je zabrinuti Borelj.
Da je trenutak za šalu, a baš i nije, moglo bi se reći da je Borelj poput onog debelog mačka iz jednog starog crtaća, koje želi da pomogne prijatelju koji se zapalio. Mačak uzima kantu i pročita da na njoj piše „benzin”.
– B-e-n-z-i-n. Nekako čudno pišu reč „voda” – kaže mačak, a onda odnosi kantu sa gorivom, i prosipa ga na svog prijatelja, koji je već u plamenu, da bi ga ugasio. Kada, naravno, njegov drug, sada poliven benzinom, još i eksplodira, mačak samo konstatuje: „Kole (spaljeni mačak) je moj drug.”
Možda je Boreljeva namera najbolja, i drugarska, ali jasno i glasno reći da je u sukobu Rusije i Ukrajine, potrebno još oružja, upravo deluje kao pomenuto gašene vatre benzinom.
Slično razmišlja i Džozef Bajden, predsednik SAD-a, koji je posetio Ukrajinu i najavio dodatnu američku pomoć od pola milijarde dolara. A za šta su te pare? Pa naravno, za municiju, protivtenkovske rakete, radare i slično. Dakle, i Bajden je poneo kantu sa gorivom u Ukrajinu.
Zato je i minuli sajam naoružanja u Abu Dabiju bio posećen kao da su tamo nudili i besplatnu čokoladu uz svaku kupljenu pušku. A na sreću u nesrećnom vremenu, i Srbija je tamo imala svoj štand. Pa, kad im je toliko potrebno oružje, što da ne ponudimo? Najtraženija je roba, pogotovo u vreme kada najmoćniji ljudi sveta idu okolo sa kantama benzina u ruci, misleći, valjda, da je u njima voda.